Posljednjih godina problem onečišćenja mora plastikom postaje sve ozbiljniji i hitno je potrebno pronaći učinkovita rješenja. Nedavno su istraživači s Nizozemskog instituta za oceanografiju (NIOZ) otkrili da gljiva koja živi u oceanu može razgraditi plastični polietilen (PE), donoseći novu nadu za rješavanje ovog globalnog ekološkog problema. Rezultati istraživanja objavljeni su u časopisu Science of the Total Environment.
Razgrađivači plastike u oceanu
Ova studija otkriva da gljivica Parengyodontium album koegzistira s drugim morskim mikroorganizmima na tankim slojevima plastičnog otpada i sposobna je razgraditi polietilen (PE), najčešću plastiku u oceanu. NIOZ-ovi morski mikrobiolozi, u suradnji sa Sveučilištem Utrecht, Zakladom za čišćenje oceana i istraživačkim institucijama u Parizu, Kopenhagenu i St. Gallenu u Švicarskoj, otkrili su da ova gljiva može razgraditi PE u ugljični dioksid.
Istraživački tim traži mikroorganizme koji razgrađuju plastiku u žarištima onečišćenja plastikom u sjevernom Pacifiku. Izolirali su morske gljive iz prikupljenog plastičnog otpada i uzgojili ih u laboratoriju pomoću posebne plastike koja sadrži označeni ugljik. Istraživanja su pokazala da P. album gotovo ne iskorištava ugljik iz PE pri razgradnji PE, već većinu PE pretvara u ugljični dioksid i emitira ga. Iako ovaj proces proizvodi staklenički plin ugljični dioksid, njegova količina je ekvivalentna količini koju emitira ljudsko disanje i neće donijeti nove ekološke probleme.
Ključna uloga ultraljubičastog zračenja
Istraživači su također otkrili da je ultraljubičasto zračenje na sunčevoj svjetlosti presudno za gljive da koriste PE kao izvor energije. U laboratoriju P. album može samo razgraditi PE izložen ultraljubičastom svjetlu, što znači da u oceanu ova gljiva može razgraditi samo plastiku koja pluta na površini mora. Ultraljubičasto zračenje ne samo da može mehanički razgraditi plastiku, već i potaknuti proces biorazgradnje morskih gljiva.
Potencijal dublje razgradnje gljivica
Iako P Album ne može razgraditi plastiku koja tone duboko u ocean, istraživači predviđaju da u oceanu možda postoje druge neotkrivene gljive koje također mogu razgraditi plastiku. Istraživači NIOZ-a sugeriraju da su morske gljive sposobne razgraditi složene ugljikove materijale, tako da bi moglo biti više vrsta gljiva uključenih u razgradnju plastike.
Hitnost plastičnog onečišćenja
Svake godine ljudi proizvedu više od 400 milijardi kilograma plastike, a očekuje se da će se taj broj barem utrostručiti do 2060. Velika količina plastičnog otpada na kraju otječe u ocean, od polarnih područja do tropskih krajeva, plutajući u površinskim vodama i tone u morsko dno, tvoreći ono što je poznato kao "plastična juha". Glavni istraživač NIOZ-a Vaksmaa istaknuo je da se velika količina plastike nakuplja u suptropskoj cirkulaciji, koja je gotovo stacionarna, što otežava izlazak plastike nakon što uđe. Samo u sjevernopacifičkoj suptropskoj cirkulaciji, oko 80 milijuna kilograma plastike je odlutalo, što je čini jednom od šest glavnih globalnih cirkulacija.
S intenziviranjem globalnog onečišćenja plastikom, osobito je važno tražiti i proučavati više mikroorganizama koji razgrađuju plastiku. Otkriće Parengyodontium album nudi nam nova rješenja, ali još uvijek moramo nastaviti istraživati i pronaći još organizama koji mogu razgraditi plastiku u različitim okruženjima kako bismo se zajednički suočili s ovim globalnim izazovom. Od nas se očekuje da kontinuiranim naporima postupno smanjimo prijetnju plastičnog onečišćenja morskim ekosustavima i zaštitimo budućnost Zemlje.
